#bodyright u srednjim školama u Srbiji: Mladi grade bezbedniji online prostor
Srednjoškolci širom Srbije kroz #bodyright radionice uče kako da prepoznaju i zaustave digitalno nasilje, gradeći empatiju i podršku.
U svetu u kojem digitalna komunikacija, svesno ili nesvesno, može da povredi, a ekrani telefona i računara postaju mesto različitih izazova, u srednjim školama širom Srbije rađa se nova energija – ona koja donosi razumevanje, empatiju i podršku. Pod okriljem kampanje #bodyright, srednjoškolci u Beogradu, Inđiji i Požarevcu uče kako da se suoče sa izazovom 21. veka koji ne poznaje granice: rodno zasnovano nasilje posredstvom tehnologije.
Radionice, koje Populacioni fond UN (UNFPA) realizuje u okviru zajedničkog projekta „Zaustavimo nasilje – Ostvarimo ravnopravnost“, a u saradnji sa Poverenikom za zaštitu ravnopravnosti, mladima prenose važnu poruku: baš kao što autorska prava štite kreativni sadržaj, naša tela i slike zaslužuju zaštitu u online prostoru.
U srednjoj školi „Đorđe Natošević“ u Inđiji, oko 20 učenika učestvovalo je na radionici koja je razmatrala mehanizme, posledice i emocionalni uticaj digitalnog nasilja. Kroz vođene vežbe i razgovore među vršnjacima, učenici su istraživali ne samo šta žrtve proživljavaju, već i kako izbori prijatelja, školskih drugova i same škole mogu dodatno produbiti traumu – ili pomoći da se ona zaustavi.
U Požarevcu, radionica je otišla korak dalje – otvorena je etičkom dilemom: Ako tvoj prijatelj bez pristanka snimi nekoga i preti da će snimak objaviti, da li ćeš reagovati? Kroz moćnu vežbu sa stolicama „da“ ili „ne“, učenici su fizički zauzeli stav – a zatim morali da objasne zašto. Prijateljstvo. Strah. Pravednost. Izdaja. Njihovi odgovori obuhvatili su čitav spektar emocija, ali su svi ukazali na isto: rodno zasnovano nasilje posredstvom tehnologije nije samo problem u digitalnom svetu – njegove posledice osećaju se u stvarnom prostoru.

U Beogradu, učenici su analizirali pojmove kao što su doksovanje, podsuknjavanje, i tanku liniju između sekstinga i zlostavljačkog sekstinga. Naučili su da razlikuju objašnjenje ponašanja od njegovog opravdavanja. Ovo suptilno, ali ključno razumevanje bilo je osnova za sledeći zadatak: staviti se u poziciju vršnjaka koji se suočava sa javnim sramoćenjem nakon onlajn nasilja.
Podeljeni u male grupe, učenici su razmatrali šta bi ta osoba mogla da čuje u školi – šaputanja, smeh, tišinu. Šta bi mogla da oseća – strah, ljutnju, stid. I šta bi joj bilo potrebno – empatija, zaštita, neko ko joj jednostavno veruje.
Radionice su dodatno naglasile značaj platformi kao što su „Pametno i bezbedno” i „Čuvam te”, kao i postojanje besplatne linije za podršku deci – resurse za koje mnogi učenici možda i ne znaju da postoje. Učesnici su razmatrali kako se žrtva oseća po povratku u školu nakon što je pretrpela nasilje putem interneta. Neki su zamišljali šaputanja po hodnicima ili podsmešljive poglede. Drugi su prepoznali koliko je moćno stati uz nekoga, umesto posmatrati kako ga isključuju.

Kampanja #bodyright nije samo slogan – ona menja način na koji se odnosimo jedni prema drugima u digitalnom dobu. U Srbiji, ona mladima daje alatke da jasno poruče: „Tvoje telo je tvoje! I na netu i u stvarnom svetu!“
A možda još važnije – daje im hrabrost da reaguju kad je to najpotrebnije.
Ova aktivnost deo je zajedničke kampanje Tolerancija, koju realizuju Ujedinjene nacije i Savet Evrope, a kojom se dekonstruišu negativni narativi i govor mržnje i promovišu inkluzija, empatija i međusobno poštovanje.