Svaka četvrta osoba u Srbiji doživela digitalno nasilje
Onlajn nasilje u Srbiji je rasprostranjeno i često nevidljivo. Novi podaci pokazuju da digitalno nasilje odražava dublje obrasce nejednakosti i ćutanja.
Svaka četvrta osoba u Srbiji imala je iskustvo digitalnog nasilja, dok čak 30 odsto žena navodi da je bila izložena nekom od njegovih oblika. Ipak, samo tri odsto žrtava obraća se institucijama. Ovi podaci jasno pokazuju da digitalno nasilje nad ženama nije izuzetak, već obrazac.
Upravo zato je kampanja „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“, koju je UN Women sprovela u saradnji sa Ambasadom Kanade i Ambasadom Švajcarske, bila usmerena na digitalno i tehnološki posredovano nasilje - od uznemiravanja i pretnji, do digitalne kontrole i neovlašćenog deljenja intimnih sadržaja. Poruka kampanje bila je jasna: nasilje se ne završava na mreži.
Otvarajući centralni događaj kampanje, ministarka bez portfelja zadužena za rodnu ravnopravnost Tatjana Macura naglasila je da se očekuju izmene Krivičnog zakonika koje će preciznije tretirati zloupotrebu foto i video sadržaja bez znanja i pristanka žrtava, poznatu kao osvetnička pornografija. Istovremeno je upozorila da zakonodavne promene same po sebi nisu dovoljne i da bez snažnih preventivnih mera neće doći do stvarne promene.
Na međunarodnu dimenziju problema ukazala je ambasadorka Kanade NJ.E. Michelle Cameron, istakavši da su „uznemiravanje, pretnje i objavljivanje intimnih sadržaja bez pristanka omogućeni savremenim tehnologijama“, te da su „Ujedinjene nacije i međunarodna zajednica posvećene tome da stanu na put digitalnom nasilju“.
Ključnu osnovu za javni razgovor dalo je nacionalno istraživanje o digitalnom nasilju nad ženama u Srbiji, koje je sprovela organizacija ATINA uz podršku UN Women. Rezultati ukazuju ne samo na rasprostranjenost nasilja, već i na zabrinjavajuće društvene stavove: čak 84 odsto ispitanika smatra da su žene delimično same odgovorne za digitalno nasilje koje doživljavaju, dok samo sedam odsto nedvosmisleno smatra da krivica nikada nije na žrtvi. Počinioci su najčešće muškarci, često sadašnji ili bivši partneri, a oblici nasilja u digitalnom prostoru neretko prate i nadovezuju se na nasilje van mreže.
„Digitalno nasilje je stvarno nasilje i ostavlja ozbiljne posledice po bezbednost, dostojanstvo i puno učešće žena u javnom životu“, poručila je ambasadorka Švajcarske NJ.E. Anne Lugon-Moulin, upozoravajući da se onlajn zlostavljanje ne sme posmatrati kao privatni ili sporedni problem.
Zamenica šefa Delegacije Evropske unije u Srbiji Plamena Halacheva istakla je da digitalno i tehnološki posredovano nasilje „nesrazmerno pogađa žene u javnom životu, mlade žene i devojčice“, naglašavajući da EU ostaje posvećena borbi protiv onlajn nasilja, jačanju odgovornosti i stvaranju bezbednijeg digitalnog prostora za sve žene i devojčice.
Na potrebu za zajedničkom reakcijom ukazala je i Jelena Sekulić Nedeljković iz UN Women Srbija, poručivši da „nasilje ne prestaje kada se preseli na internet“ i da je odgovornost institucija, organizacija, digitalnih platformi i društva u celini da ženama obezbede prostor u kojem mogu slobodno da rade, uče i učestvuju u javnom i digitalnom životu.
Poseban utisak na učesnike ostavila je performativna intervencija sa „digitalnim senkama“ - tihim figurama koje su delile poruke nalik svakodnevnim onlajn komentarima upućenim ženama. Bez dramatizacije, ova intervencija je pokazala kako digitalno nasilje funkcioniše u praksi: neprekidno, nametljivo i često normalizovano.
Kampanja „16 dana aktivizma“ otvorila je važno pitanje odgovornosti ne samo pojedinaca, već i institucija, digitalnih platformi i društva u celini. Jer digitalno nasilje nije nuspojava tehnologije, već odraz tolerancije prema mizoginiji i nejednakosti. A tišina, kako podaci jasno pokazuju, i dalje ide u korist nasilja.